RSS

Krik Ovčare, Sanjam

Napisala: Anna Čunčić-Oštarčević

KRIK OVČARE

15. Ožujak 2010

Od neizmjerne upornosti
i snage si, majko, sazdana.
Pet godina si svakoga dana
strpljivo čekala glas svojega sina,
a svaka noć je bila beskrajno duga
i duga, duga tmina….

I kad su te nakon pet
dugih godina
svjetski moćnici pozvali
umjesto sina,
Ovčaru su ti dali.

Ma, pusti, majko, krik iz grla!
Neka se prolomi nad Mirogojem,
Miroševcem,Markovim Poljem!
Neka se vine do neba!
Neka rastjera ptice!

Ostavi lažno dostojanstvo,
lažnoj svjetskoj gospodi.
I molim te, ne skrivaj

Ostavi lažno dostojanstvo,
lažnoj svjetskoj gospodi.
I molim te, ne skrivaj
u uzdrhtale dlanove
svoje blijedo, ispaćeno lice.

Spomenik na Ovčari, Vukovar

SANJAM

Sanjam neko bolje vrijeme
sanjam neki bolji svijet
kada će se promijeniti ljudi
i za druge ljude zauzet…

gledam metež oko sebe
sama zavist,laž i zlo
kada ćemo progledati?’
I da li Bog vidi to??

Svi samo jure,trče,rade
djecu nam odgajaju drugi,
kada će tome doći kraj?
I tko će nam reći:Stanite ljudi!!!

Pogledajte oko sebe…
svijet je zbog nas zapao u krizu!
Živite život dostojan Bogu
život je jedan i nema reprizu!!!!

A tako bi lijepo moglo biti
kada bi vidjeli što nam je bitno
pogledajte druge,prijatelje,djecu!!
Moramo se promijeniti i to pod hitno!

uzmite život u svoje ruke
širite sreću i ljubav danas
budite zadovoljni i volite se
netko gore pazi na nas!!

Sanam neko bolje vrijeme….
Sanjam neki bolji svijet…..
I znam da će i to doći
jer život može biti tako lijep…

 

Autorica: Anna Čunčić-Oštarčević


© 2011 copyright by Hrvatsko Pero Istine and Anna Čunčić-Oštarčević,

(HPI) Semper Magis & Franjo Kobe, sva autorska prava zaštićena.

Oglasi
 

6 odgovora na “Krik Ovčare, Sanjam

  1. Vladimir Živaljić

    11. siječnja 2012. at 16:34

    VRISAK

    Vukovarom
    Prolomi se vrisak
    Tužan
    Bolan
    Svatko nekog nema
    Još su mnoge
    Uplakane Majke
    Bez svog čeda
    I s mnogo problema
    Svakog ljeta
    18. studenog
    Rijeka suza
    Po gradu poteče
    Puno cvijeća
    Za pale heroje
    I za mrtve
    Zapalimo svijeće

    13.10.2008. Vladimir Živaljić

     
  2. Vladimir Živaljić

    11. siječnja 2012. at 16:37

    RED JE NA MENE

    Ruke na leđa
    Pognute glave
    A ispod oka
    Vidim jasno
    Spodobe ljudske
    Tu ljudsku neman
    Nečije ime
    Proziva glasno
    Par koraka
    I tren poslije
    Čuje se hitac
    I vrisak žene
    Mrtvo truplo
    Na zemlju pade
    O’ dragi BOŽE
    Red je na mene
    Al’ ipak nisam
    Sudbine takve
    Pasti šaka
    Takvom skotu
    BOG je dragi odredio
    Još se patit u životu.

    26.03.2009.
    Vladimir Živaljić

     
  3. Vladimir Živaljić

    11. siječnja 2012. at 16:40

    HEROJI VUKOVARA

    Spusti se tama,
    Nad mojim gradom
    Ni mjeseca bilo nije
    A ja ga navik’o
    Na nebu vidjet
    Gdje mi se
    Veselo smije
    Valjda se i on
    Uplašio
    Silnih stradanja
    Rata
    A baš sam njega
    Upitati htio
    Zna li?
    Za moga brata
    On je mogao
    Vidjeti sve
    Jer je visoko
    Gore
    Iz prve ruke
    Istinu reći
    Kako se dečki bore
    21.3.2009
    Vladimir živaljić

     
  4. Vladimir Živaljić

    11. siječnja 2012. at 16:42

    VUKOVARE SAČUVAJ MI VUKU

    Hej, Dunave
    Zavodniče stari
    Tu u gradu
    Gdje te Vuka ljubi
    Nedavno ste
    Skupa ratovali
    Ne daj da se
    Ta idila gubi
    Kada kreneš
    Daleko na istok
    Reci gradu
    Nek’ ti čuva Vuku
    A sve one
    Koji tebe vole
    Dočekaj ih
    Ispruženih ruku

    14.10.2008.
    Vladimir Živaljić

     
  5. Vladimir Živaljić

    11. siječnja 2012. at 16:44

    ZNAMO ČEGA SE
    BOJE

    Tu na rubu
    Iskopane jame
    Ponos se mijenja
    Na tren
    Sa strahom
    Zločince gledam
    Bistrim okom
    Boga molim
    Posljednjim
    Dahom
    Napete puške
    Drže u ruci
    K’o gladni vuci
    Pred nama
    Stoje
    I prije nego se
    Začuju zvuci
    Mi znamo
    Čega se
    Krvnici boje
    Vladimir Živaljić

     
  6. Vladimir Živaljić

    11. siječnja 2012. at 16:45

    VJERA MAJKE

    Drhtave ruke
    Primiše pismo
    Koje je stiglo
    Od ne zna kud’,
    Grlo se steže
    A srce tuče
    Priseban biti
    Il’ postati lud
    Očima suznim
    Pogleda pismo
    Na tren prepozna
    Rukopis kriv,
    I suza kapnu
    S umornog oka
    O,Dragi Bože
    SIN MI JE ŽIV!

    23.02.2008
    Vladimir Živaljić

     

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: