RSS

Druže Tito mi se ne kunemo… Obračun s komunizmom i Jugoslavijom

10 velj.

Napisao: Franjo Kobe

 

Ne mogu se više točno sjetiti pripadam li posljednjoj ili pretposljednjoj generaciji „Titovih pionira“ jer je nedugo nakon mog „svečanog“ primanja u tzv. pionire uslijedilo osamostaljenje Republike Hrvatske, a s njim su polako nestajali i svi ti duhovi komunizma.

Put jednoumlja kojim smo svi nekada morali proći – “Titovi pioniri”

No, ipak se djelomično sjećam te cjelokupne „ceremonije“. Sjećam se jednoumlja kojem smo svi bili podvrgnuti  tih vremena, a kojeg sam možda tek danas u cijelosti svjestan. Sjećam se jako dobro riječi koje sam tada, kao dijete, morao pjevati: „Daj mi majko iglicu i crvenog konca/ da sašijem titovku za ranjenog borca.“ Taj ranjeni borac, koji možda i nije bio ranjen, je jedan od onih koji su mom pradjedu stavili omču oko vrata pri egzekuciji u zloglasnoj Zenici (KPD – kazneno popravni dom u Zenici) samo zato što je bio hrvatski bojnik, časnik Crne Legije. Taj borac sa titovkom je možda baš onaj koji je djedovog starijeg brata streljao u Bleiburgu samo zato što nije htio napustiti svoje suborce, iako su „Crnci“  krenuli u juriš i probili obruč. Taj borac je možda baš onaj koji je moga djeda smjestio u zatvor od 1945. do 1949. samo zato što mu je otac bio „ustaša“.

Zloglasni kazneno popravni dom u Zenici

Vjerujem da su nama Hrvatima obiteljske priče jako slične te da se dosta Vas, dragi čitatelji, može prepoznati u ovome članku. Meni ova priča o vlastitom sjećanju na pionire predstavlja svu perfidnost komunističkog režima. Komunisti, koji su mi pobili pola obitelji i sa tatine i sa mamine strane, su od mene pokušavali napraviti „pouzdan mladi kadar“, komunistu s ogromnom vjerom u dobrog i pravednog „vođu“ svih „naroda i narodnosti“ naše… znate već kako ide dalje. Ne volim tu riječ uzimati u usta, a niti stavljati na papir.

Zatim su došle famozne „devedesete“ i Hrvatska je napokon postala slobodna. Tada sam od svoje majke po prvi puta čuo sve priče o onomu o čemu se do tada šutjelo; što iz straha, što iz tuge i bola. Čuo sam priče o tatinom djedu i vješanju u Zenici, o djedovom bratu, o slikama u crnim odorama koje je moja mati kao djevojka krišom gledala kod djedove sestre, o maminom djedu za kojeg se ni danas ne zna gdje je zapravo poginuo.

Do tog je trenutka „naš drug Tito“ za mene bio kao neka vrsta djeda. Djed koji se smješkao sa svepristunih slika ovjenčan hrpom odlikovanja, čije se ime izgovaralo sa strahopoštovanjem. Mamin otac je jednom završio u zatvoru samo zato što ga je opsovao javno ispred svoje kuće. Međutim, u očima malenog dječaka, Josip Broz je tad bio „Drug Tito“, naš Tito. Nakon devedesetih, kada je prestalo pranje mozga i kada se u obitelji opet slobodno moglo pričati i misliti hrvatski, ta slika je nestala, štoviše, taj njegov pijedestal se srušio.

Zbog zanimanja za povjest moje obitelji i zanimanja za njihove, kao pripadnika Crne Legije, razloge pristupanja hrvatskoj vojsci, počeo sam proučavati Drugi Svjetski Rat. Iz male znatiželje, stvorio se veliki hobi. Tko je zapravo bio Josip Broz? To malo tko može reći sa sigurnošću, budući da danas postoje jako kontroverzne priče o njemu kao i poneke teorije zavjere. Možemo krenuti od Joshua Ambroza, bečkog židova, koji je pohađao istu školu kao i Adolf Hitler; preko moskovskog agenta NKVD-a koji je zamjenjen za pravog Broza pri njegovoj pogibiji u Drvaru; pa sve do Jože Broza, malog obrtnika, koji je svoj zanat izučio u mome rodnom Sisku i bio željan dalekog Beča i gospodskog života  Austro-Ugarske monarhije.

Zločinac Josip Broz

Sve priče se uglavnom svode na jedno: Josip Broz je bio čovjek željan moći i položaja kojeg su sile prilika kao austrougarskog časnika odvele u rusko zarobljeništvo gdje je upoznao komunizam u kojem je vidio svoju šansu da ostvari svoje ciljeve. Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću, no vjerujem da bi taj isti Broz, da se umjesto u Rusiji za vrijeme Sovjeta našao u Njemačkoj za vrijeme uspona NSDAPa i Adolfa Hitlera, odabrao i tu stranu ukoliko bi mu obećala moć, položaj i taj famozni „gospodski život“ o kojem je sanjao mladi zagorski težak.

Zločini NKVDa Katyn –  Broz je u Moskvi postao član zloglasnog NKVDa

Naravno, mi smo u svojim glavama u maniri velike obmane komunizma imali iskreiranu sasvim drugu sliku „našeg Druga Tita“. Možda je meni lakše, kao pripadniku mlađe generacije, biti kritičan prema komunizmu, suočiti ga s dozom realizma i sagledati sve realno. Tzv. Socijalističko samoupravno društvo se predstavljalo kao mali raj na zemlji. Međutim, krvavi temelji te kvazidržave su sazidani od ubojstava koja su se provlačila tjekom cjele vladavine tog krvavog režima. Kopije Staljinovih čistki kao primjerice uklanjanje pravog komuniste i istinskog Hrvata, Andrije Hebranga, ili kopiranje Staljinovih gulaga u obliku tzv. Golog Otoka.

Goli otok – Brozov “Sibir” u svemu je kopirao svoga učitelja Staljina

Komunizam nije bio raj niti su partizani oslobodili naš narod. Oni su se samo slučajno našli na strani pobjednika, a  to je, za neke možda gorka, istina Drugog Svjetskog Rata. Ostavimo postrani priče koje smo učili u školi, komunističke filmove, „Boške Buhe“, „Kozaru“ i ostalo. Sagledajmo realno tko su bili partizani. Ne sumnjam da je na svakoj strani bilo i dobrih i zlih ljudi, no ti isti partizani su ubijali na tisuće Hrvata i to ne samo ratnih zarobljenika, koji po Ženevskoj konvenciji na koju su se obvezali imaju pravo na zaštitu i ljudske uvjete ponašanja, nego i žene i djecu.

Kako možemo pričati o „oslobodiocima“ našeg naroda kada su ti isti partizani, koje smo mi gledali na filmovima kako pravedno ginu za nas, ubijali naše djedove i pradjedove, naše najmilije. Po iskazu jednog britanskog časnika bičevali su ljude bičevima za stoku gađajući ih posred lica te onako onemoćale od tog svakodnevnog teškog marša ubijali. Kako govoriti o „našim“ partizanima kada su ti isti „borci“ ubijali kako se kome prohtjelo. Iskaz jednog preživjelog sa Križnog Puta navodi kako „Ubije te kad i tko hoće, bez suda i optužbe. Na streljanju smo svaki dan od kako nas tjeraju iz Bleiburga“.

Hrvatska Golgota – Bleiburško polje u Republici Austriji

Po meni je krajnje ignorantno stilizirati tu propalu ideologiju te ju istu danas opet pokušavati prenijeti na mase Hrvata. Komunizam je mrtav. Umro je onog trenutka kada su Rusija i Kina shvatili  „kako se pravi novac“. Oni koji dovoljno poznaju povjest znaju da je Lenjin, po direktivi Carske Njemačke, poslan sa kuferima punim novca iz Švicarske da sruši Carsku Rusiju. Već je to dovoljan razlog zbog kojeg bi se napokon trebala skinuti maska pravednosti i borbe „za narod“ i dobro pogledati surova i istinita faca komunizma. Trebamo se suočiti sa jednom jednostavnom istinom, a to je da je komunizam gotovo ista ideologija kao i nacizam. Sovjetski su komunisti poubijali vjerojatno i veći broj što židova što pripadnika drugih naroda, a sve su ostale komunističke vođe, od Broza preko Čaučeskua pa sve do Maoa, pokušavale taj broj nadmašiti. Svatko od tih žrtava komunizma je bio nečiji sin, otac, brat, sestra, majka, kćer ili samo dragi član obitelji. Dvadeset i prvo je stoljeće, probudimo se i napokon osudimo komunizam kao ono što jeste, najveći zločin protiv čovječnosti poslije Velikog Njemačkog Reicha i Nacizma.

Lice komunizma danas – Kina i Rusija su se usredotočili na kapitalizam

Gospodarska supersila Kina – Investicije Narodne Republike Kine u Africi

Autor: Franjo Kobe

 

© 2011 copyright by Hrvatsko Pero Istine

Semper Magis & Franjo Kobe, sva autorska prava zaštićena.

Oglasi
 
4 komentara

Objavio dana 10. veljače 2011. u Hrvatska povijest

 

4 odgovora na “Druže Tito mi se ne kunemo… Obračun s komunizmom i Jugoslavijom

  1. Pinus

    12. veljače 2011. at 22:31

    “Zločini NKVDa Katyn, Poljska ”

    -ne znam je li autor mislio na geografski položaj Katyna ili ne, ali želim napomenuti da se Katyn nalazi u današnjoj Rusiji, a ne Poljskoj…zarobljenici su bili deportirani preko Bjelorusije u okolicu Smolenska i ondje pogubljeni

    “Obračun s komunizmom i Jugoslavijom”

    -…bivši je predsjednik donekle bio “pokrovitelj” i zaštitnik razno raznih zločinaca i bandita iz onog vremena dok je ovaj predsjednik onakav kakvog sam ga i procijenio-humaniji i pravedniji…očekujem još mnogo od njega i mislim da ima takav mentalitet koji me neće razočarati

    -moja obitelj i susjedi jako dobro pamte ime Josipa Boljkovca i sve što je učinio u karlovačkom kraju…čini se da je “došao vrag po svoje”…nažalost prekasno za neke od njih

    -dozvolite da pridonesem teorijama o “Titovoj smrti u Drvaru” …moj djed je, naime, radio u Sisku i upoznao je ljude koje su pohađali istu školu kao i Josip Broz iz Kumrovca…oni su bili sigurni da Tito koji je vladao Jugoslavijom nije njihov školski kolega, ali o tome su malo pričali…evo…nekako je ta informacija došla i do mene…kad se sjetim sigurnosti kojojom su se ti ljudi kleli ne mogu im ne povjerovati…valjda mora proći još vremena prije nego li se i ovo istraži

    “Komunizam je mrtav.”
    -…komunizam nije nikad ni zaživio onako kako je opisan u teoriji…a smatram da kao ekonomski model dobro razrađuje neke stvari…ni dan-danas s kapitalizmom svijetu ne cvjetaju ruže…oba su prema mom mišljenju sustavi temeljeni na agresiji i stoga neodrživi

    “Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću, no vjerujem da bi taj isti Broz, da se umjesto u Rusiji za vrijeme Sovjeta našao u Njemačkoj za vrijeme uspona NSDAPa i Adolfa Hitlera, odabrao i tu stranu ukoliko bi mu obećala moć, položaj i taj famozni „gospodski život“ o kojem je sanjao mladi zagorski težak.”

    -slažem se…takav je imao mentalni sklop i zasigurno bi tako i bilo

     
  2. Franjo Kobe

    14. veljače 2011. at 02:45

    Hvala na vašem komentaru i opasci, radi se naravno o poljskim časnicima, bojnicima i intelektualcima koji su pogubljeni u Katynu, na području Rusije. Lapsus linguae. S poštovanjem.

     
  3. anonimna uplakana

    14. veljače 2011. at 21:58

    Da je Tito zlocinac, nema dileme i nikada je nece ni biti, ali tko je bio taj zlocinac?
    Dolazim iz kajkavskog govornog podrucja i osobno nikada nisam prihvacala, akcent toga “stranca”. Danas preslusavam opet njegove govore i za mene i moju dusu znam da nikada nije kajkavac po rodu i materinjem govoru, zidov ne moze biti jer oni savrseno vladaju naucenim jezicima, znaci najvjerojatnije?
    Gledajuci njegovu fizionomiju podsjeca na engleza? U svakom slucaju za mene sam vec odavno nasla pogodnu istinu i ako cu biti iskrena vrijeda me da se taj boljsevik proziva nekakvim zagorskim tezakom, jer znam kako tezaci funkcioniraju, nista ne pada s neba, treba zasukati rukave, pljunuti i sljakati, a ovom vise pristaje teorija srba ili engleza imperijalista svih vremena – igrati boga i batinu, a drugi neka crnce. Za razliku od toga sotone Dr. Franjo Tudman je imao uvijek akcent kajkavstine. Bila sam pionir toga vraga, ali od mojeg pokojnog tate sam znala istinu, koju mi niko ne moze uzeti i zato sam tuzna kad danas opet dozivljavam kako se nas narod ograduje od svetinja NDH i njezinih velikana. Jedino HPI i jos pokoja rijetka osoba ili stranica stoje uz nase slavne osobitosti i zato uvijek rado citam HPI 🙂

     
  4. Franjo Kobe

    14. veljače 2011. at 23:53

    Poštovana gosp.

    zahvaljujem se na pohvalama u svoje osobno kao i u ime cjelokupnog tima HPI, također hvala na vašem komentaru kojim ste oplemenitili naš članak. Zahvaljujemo se i svim ostalim čitateljima na vjernom praćenju naših članaka i komentiranju.

    S poštovanjem

    Franjo Kobe
    Glavni Urednik HPI

     

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: