RSS

Domoljublje u Hrvata

31 sij.

Napisao: Franjo Kobe

Ovih dana gledali smo, i još uvijek gledamo, što se događa u Tunisu i Egiptu. Ljudi izlaze na ulice, bune se, čak predsjednici i vlade padaju. MOŽEMO LI TO I MI? Dok su gledali što se događa u Tunisu, vjerojatno su mnogi pomislili kako je to jedna dobra zamisao. No, mi Hrvati imamo jedan veliki problem, a to je nesložnost. Svatko tko se imalo zalaže za Domovinu biva predmetom napada, po njemu se bez razloga pljuje, ljudi koji ga uopće ne poznaju ga terete raznoraznim neosnovanim optužbama i neistinama.

Hrvatskoj treba jedan čovjek koji će znati ujediniti sve Hrvate unutar jednog političkog pokreta, koji će nas podsjetiti da smo ipak svi Hrvati i da smijemo svoju zemlju voliti, iako to neki žele zabraniti. No, kako da se taj čovjek pojavi kada ga mi želimo otjerati i prije nego što dođe? Ma što će nama netko pametovati, možemo mi to i sami. Izgleda da ne možemo. Hrvatska je danas u jako lošem stanju. Politika je vic dana na državnoj razini, a prosječan Hrvat ne može spojiti kraj sa krajem. Prije nekoliko godina strane banke su dopuštale tzv. minus pa se i dalo nekako preživjeti, a sada su nam i to uskratili. Iako bih to volio, ne mogu hrvatskom čovjeku u ovome članku ponuditi riješenje njegovih osobnih problema jer, nažalost, sve počinje i završava kod onog križića koji stavlja na glasački listić. Zvuči kontroverzno, no tako je. Većina nas Hrvata treba politički odgoj, što je sasvim razumljivo. Gotovo 50 godina nam je netko govorio da „partija“ ima odgovor za sve i da će se već netko za nas i naše probleme pobrinuti.

Nažalost, probudili smo se u 21. stoljeću. Kapitalizam vlada, a takav sistem omogućava uspijeh samo upornima i sposobnima. Ostali žive jako teško. Upravo se zbog toga, mi kao društvo, moramo napokon orijentirati i prilagoditi, jer ne vjerujem da će se svijet prilagoditi Hrvatskoj. Prije svega nam je potrebna zdrava hrvatska svijest bez ikakvog farbanja u neke predznake i boje. Domoljublje je u biti jako jednostavna stvar. Pogledajmo Ameriku – suživot toliko različitih naroda, vjera, principa i staleža; država u kojoj su svi spremni stati pod jedan barjak i ponosnositi se svojim državljanstvom ne nijekajući svoje izvorno porijeklo, te unatoč mnogim postojećim problemima i nesuglasicama unutar državne vlasti ponosno se deklarirati Amerikancima. To Hrvatska nažalost nema. Svatko će te prvo napasti i prvo će postati upitno tvoje hrvatstvo na bilo kojoj osnovi – ako nisi iste vjere; ako nisi istog svjetonazora; ako jesi, onda zašto nisi ovo ili ono, ili za ovo, a protiv toga. Gotovo da nema mjesta gdje se neće naći pet Hrvata, a da se neće oko nečeg posvađati. A zašto? Zato što nama stoljećima vlada tuđin.

Stanimo svi pod jedan barjak, kao i kada je najviše trebalo

Hrvat nije svjestan da može sam sebi biti gospodar u vlastitoj zemlji. Kao što je moj prijatelj Vinko rekao u jednom razgovoru, treba postati moguće biti samo Hrvat, jedan običan i normalan čovjek, samo Hrvat i ništa više. Treba postati moguće da nitko tom Hrvatu nema pravo osporiti njegovo hrvatstvo, napasti ga jer nije branitelj, ustaša, komunist, ljevičar, desničar ili osoba ikakvog opredjeljenja koje onda postaje predmetom spora među nama Hrvatima. Svaka čast hrvatskim braniteljima, da me se krivo ne shvati. Treba se boriti za njihova prava. Ipak, promatrajući situaciju izvana, dolazim do zaključka da optuživanjem tko je ratni profiter, a tko nije; tko je vidio rata, a tko nije; tko je više ratovao, a tko manje; gdje je tko bio; tko laže o svom ratnom putu, a tko ne laže, hrvatski branitelji postaju sami sebi najveći neprijatelji.

Do kada će trajati ova nesloga Hrvata? Zar nije moguće da budemo samo Hrvatice i Hrvati, i nista više? Da svi volimo svoju zemlju i sa desne i sa lijeve strane, a da neki ne priželjkuju novu Jugoslaviju pričajući kako je prije sve bilo ljepše? Da se nekolicina ne želi distancirati od počinjenih zločina u “ime hrvatskog naroda”, od strane NDH režima i od strane Jugo režima? Zar nije moguće da budemo samo Hrvati?  Zar nije moguće živjeti u duhu kršćanstva i Svete Katoličke Crkve bez da pljujemo po drugim vjerama? Zar je tolerancija toliko nedostižna da nismo u stanju pomoći jedni drugima kako nam vjera nalaže; prvo braći u vjeri, a zatim i ostalima?

Poruka naših pradjedova

Isus je svojim učenicima prao noge kako bi pokazao da su svi ljudi podjednaki. Zar ne možemo mi biti samo Hrvati? Da li moramo domoljublje uvijek stavljati na pijedestal, a druge ljude tjerati od tog spomenika Hrvatskoj tvrdeći kako nisu vjerodostojni, kako nisu Hrvati? Zar je potrebno raspravljati tko je veći domoljub? Domoljublje za mene nema mjerila niti postoji vaga na kojoj se može izmjeriti. Domoljublje je u srcu i duši. Domo – ljublje à ljubav naspram domu svome, domovini. Možda ponekad zaboravljamo što te riječi znače.

Često čujem izjave tipa: „Pa što će nam ovakva Hrvatska, opljačkana zemlja kojom upravljaju lopovi i izdajnici.“ i sve na svijetu mogu shvatiti, ali takve izjave nikada. Pa to je Domovina, naša Hrvatska, slavonske ravnice, rijeke moslavine, zagorski bregi, kamen i drač dalmatinski i primorski, more jadransko, pa to je Hrvatska. Onaj busen zemlje iz kojeg smo svi potekli i kojemu se svi vraćamo! Kako da to ne volimo? Kako se može zaboraviti Domovinu, to ne mogu shvatiti. Opet ponavljam, sestre i braćo, budimo samo Hrvati.

Bože čuvaj Hrvatsku!

Autor: Franjo Kobe

 

© 2011 copyright by Hrvatsko Pero Istine

Semper Magis & Franjo Kobe, sva autorska prava zaštićena.

Oglasi
 
3 komentara

Objavio dana 31. siječnja 2011. u Hrvatska danas

 

3 odgovora na “Domoljublje u Hrvata

  1. adam

    1. veljače 2011. at 21:10

    To sto si ti nabrojio i rekao u ovom clanku je tocno i vecina ljudi to zna! Ali pitanje sto cemo uciniti da se to obistini da napokon postanemo hrvati ponosni na sve sto imamo! Koliko cemo se truditi da se to ostvari, koliko cemo biti uporni! Nista nemoze poceti od malog covjeka prvo treba poceti od vas koji nesto mozete u ovoj zemlji da pokazete malim ljudima da se trebaju boriti za ono sto imaju i za pravdu! Jednog dana ce se sav trud i upornost isplatiti! Ali u ovoj zemlji se niko netrudi za bolju buducnost!

     
  2. Pinus

    2. veljače 2011. at 12:19

    Trebamo zastava…mnogo zastava s kojima ćemo poistovjetiti naš identitet…takvih je simbola premalo danas

     
  3. Aerospace industry

    1. ožujka 2013. at 09:01

    Great information. Lucky me I came across your website by accident (stumbleupon).
    I’ve saved it for later!

     

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

 
%d bloggers like this: